Nema kraja u Beogradu koji nije zahvatila pandemija investitorskog urbanizma. Ponegde i nauštrb bezbednosti stanara, planira se i bespravno gradi, često bez najave. Sve do trenutka dok se ne osvesti jedan komšija kome ispod prozora seku drveće i planiraju da podignu soliter, koji zatim uz jutarnju kafu predloži drugom da je vreme da alarmiraju kraj – investitor misli da ima apsolutnu moć. Baš ovo je bio slučaj i u malom naselju Stjepana Filipovića na Savskom vencu, dok se grupa građana nije bezuslovno pobunila protiv izgradnje dva solitera, ni manje ni više nego na klizištu.

Budući da su investitori zaslepljeni isključivo idejom profita, udruženja građana, većinski formirana od entuzijastičnih komšija laika (u njihovom slucaju i par strucnjaka iz kraja), često razmišljaju racionalnije od onih kojima je to posao. Neformalno udrženje Za naš lep kraj Stjepana Filipovića, šest meseci je kontinuirano apelovalo na investitore i gradsku upravu da ne grade solitere na klizištu, sa koga je, sećaju se stanari, već nekoliko građevina u prošlosti „skliznulo” i urušilo se. „Ova Vlada zahteva od nas da rizikujemo svoju bezbednost i imovinu, samo da bi investitor stavio pare u džep. Većini nas su ovi stanovi jedina imovina koju posedujemo i zato smo se mesecima srčano borili za nju i za sebe”, priča Jelena Dinić ispred udruženja.

Sporan je bio, kažu iz udruženja, nelegalan plan detaljne regulacije, koji je predviđao da se između ulica Stjepana Filipovića, Dragana Mancea i Glavne železničke stanice „Beograd centar” izgrade dva solitera – jedan od 60, a drugi od 70 metara. Ovo je bio prvi plan koji je predviđao izgradnju solitera na području gde nijedan drugi plan to ne propisuje, jer je parcela oduvek imala namenu zelene površine.

Stanari su strahovali da će im se soliteri tokom same gradnje ili pak kroz nekoliko godina „doslovno sručiti na glave“, zbog čega su mesecima protestovali. Shvativši da institucije i investitor ne mare za njih, Beograđani su izašli na ulicu, stražarili na predviđenom gradilištu i iskazivali svoj revolt čak i po najvećem minusu. „Važno je i da se građani upute u to šta sve smeju da rade u borbi za svoj kraj, protesti su u ovakvim situacijama neophodni, a eventualno sprečavanje okupljanja građana je po našem zakonu kažnjivo“, ohrabruje Jelena druga udruženja sa sličnim problemima.

Uprkos snegu i nekoliko neuspešnih pokušaja da se žale na plan detaljne regulacije, u sistemu koji ćuti pred građanskim vapajem – Beograđani su uspeli da svoj kraj odbrane i sačuvaju. „Mi smo imali malo sreće, malo pameti“, skromno dodaje Jelena. „Išla nam je na ruku bahatost preduzimača i njihovih pomagača, koji nas nisu smatrali relevantnim sagovornicima. Ipak, zvezde su se sklopile i naišli smo na dobronamerne ljude iz medija i ljudi iz Kriznog štaba za urbanističko planiranje. Bila sam redovna na njihovim sastancima – imali smo podršku stručnog kadra, a i pomogli su nam da se umrežimo sa drugim udruženjima i razmenimo iskustva“, ističe Jelena.

Iako su izvojevali pobedu kao neformalno udruženje i sprečili rizičnu gradnju, sada im je prioritet da osnuju Mesnu zajednicu. „Potrebno je da se građanima vrati moć na lokalu. Da imamo Mesnu zajednicu, bilo koji planirani projekat morao bi da se donese prvo tu i građani bi imali priliku da se obaveste šta im se dešava u naselju. Bez obzira da li je neko penzioner, trudnica ili invalid – o promenama u naselju svi bi trebalo da budu obavešteni“, pojašnjava Jelena.

Širom grada, svako na svom frontu, na desetine udruženja građana brani neko svoje parče slobode, zelenila ili prosto, jedine imovine koju poseduje. Institucije su retko na njihovoj strani, a iz udruženja Za naš lepi kraj Stjepana Filipovića poručuju da je važno „da se mi građani osvestimo da je institucija ta koja treba da sluša nas i naše potrebe“.

„Kada imate neki problem, važno je da se prvo osvestite ko vam radi o glavi. Uglavnom je to u pitanju neki pojedinac koji u gradu ima moć. Kao i sa svakim nasiljem i nasilnikom, pa i sa urbanističkim, kad ti izvučeš siledžiju na svetlost dana on tek tad vidi da ljudi ne odobravaju njegove postupke“, zaključuje Jelena.